
Rasprostranjeno je shvatanje da se bebe bude noću jer ne umeju same da se uspavaju. Međutim, ovo je velika zabluda! Bebe se ne bude zato što su navikle na ruke ili navikle da sisaju da bi zaspale, već zato što su premorene - ne od noći, već najčešće od dana.
Premor je posledica lošeg dnevnog sna,
praćenja uopštenih budnih prozora sa
interneta, haotičnog i nepredvidljivog
rasporeda dremki, predugih perioda budnosti,
kasnog odlaska na noćno spavanje, manjka
dnevnih rutina koje bebi ulivaju sigurnost i
dobrih uslova spavanja koji joj omogućavaju
da utone u dubok san.
Sve ovo dovodi do
noćnih buđenja koja mi onda samo “gasimo”
bezbrojnim podojima, noćnim nošenjima,
cuclom, ljuljanjem, pilates loptom,
čučnjevima, belom bukom… i time definitivno
iz jednih loših navika ulazimo u nove,
umesto da se okrenemo rešavanju uzroka
problema. A sve u najboljoj nameri da
pomognemo bebi da samo što pre nastavi da
spava.
Zbog toga je pogrešno učiti bebu da se sama uspava ukoliko joj prethodno nismo obezbedili sve ove uslove. To je kao kada bi od nas tražili da istrčimo maraton bez patika i vode. Uslovi spavanja su osnovna oprema i pomoć bebi da bismo uopšte započeli postepen proces samostalnog uspavljivanja (što ponekad uopšte nije ni nužno, a u 90% slučajeva nije uzrok problema).
Sve ostalo vodi u neprekidni plač i završava
cry-it-out metodom čak i ukoliko roditelji
nisu imali tu nameru. Od bebe tražimo nešto
što je prevazilazi jer u momentu premora,
bebin organizam je preplavljen hormonima
stresa (adrenalinom i kortizolom) koji joj
pomažu da, i pored svog umora, ostane budna.
U takvom stanju beba se i uz roditeljsku
pomoć teško uspavljuje, a kamoli sama.
Ovo stanje roditelji nam često opisuju
prostim rečima: “Vidim da joj se spava, ali
kao da se bori da ne zaspi”. I zaista se
dešava da je beba premorena, ali ne može da
utone u san.
I zbog toga je smanjivanje premora uvek prvi korak na putu ka prespavanoj noći i dobrom dnevnom snu, a samouspavljivanje poslednji.
Želimo Vam lepe snove!
Vaš
BabySleepTeam
